Dok nastavljamo hodati nadom ispunjenom dvoranom vjere... Abraham je naš sljedeći član - “Vjerom je Abraham poslušao kad je bio pozvan da izađe na mjesto koje će primiti u baštinu. I iziđe, ne znajući kamo ide. Vjerom je boravio u obećanoj zemlji kao u tuđini, boraveći u šatorima s Izakom i Jakovom, sunasljednicima istoga obećanja; jer je čekao grad koji ima temelje, čiji je graditelj i tvorac Bog.” (Hebrejima: 11:8-10)
Abraham je živio u Uru Kaldejskom. Bio je to grad koji je bio posvećen Nannaru, bogu mjeseca. Učimo od Postanak 12: 1-3 - “Sada je Gospodin rekao Abramu: ‘Idi iz svoje zemlje, iz svoje obitelji i iz kuće svoga oca, u zemlju koju ću ti pokazati. Učinit ću od tebe veliki narod; Blagoslovit ću te i proslaviti ime tvoje; i ti ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji tebe blagoslivljaju, a proklinjat ću onoga koji tebe proklinje; i u tebi će biti blagoslovljene sve obitelji na zemlji.’”
Od vremena Adama i Eve, muškarci i žene poznavali su pravog Boga. Međutim, oni Ga nisu veličali i nisu bili zahvalni na Njegovim blagodatima. Idolopoklonstvo, ili obožavanje lažnih bogova dovelo je do potpune korupcije. Učimo od Pavla u Rimljanima – „Jer s neba se očituje gnjev Božji protiv svake bezbožnosti i nepravednosti ljudi, koji nepravednošću potiskuju istinu, jer ono što se o Bogu može znati, očito je u njima, jer im je Bog to pokazao. Jer od stvaranja svijeta jasno se vide Njegove nevidljive osobine, koje se razumiju po stvorenjima, čak i Njegova vječna moć i Božanstvo, tako da su bez isprike, jer iako su poznavali Boga, nisu Ga slavili kao Boga , sada su bili zahvalni, ali su postali uzaludni u svojim mislima, a njihova su se luda srca potamnila. Izjavljujući se da su mudri, postadoše ludi i slavu neraspadljivog Boga pretvoriše u kip nalik raspadljivom čovjeku – i pticama i četveronožacima i gmizavcima.” (Rimljanima 1: 18-23)
Bog je pozvao Abrahama, prvog Židova, i započeo nešto novo. Bog je pozvao Abrahama da se odvoji od korupcije oko koje je živio – “I Abram ode kako mu je Gospodin rekao, a Lot pođe s njim. A Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana.” (Postanak 12:4)
Prava se vjera ne temelji na osjećajima nego na Božjoj riječi. Učimo od Rimljanima 10: 17 - "Dakle, vjera dolazi slušanjem, a slušanje riječju Božjom."
Poslanica Hebrejima je napisana onim Židovima koji su se kolebali u svojoj vjeri u Isusa. Mnogi od njih htjeli su se vratiti u legalizam Starog saveza radije nego vjerovati da je Isus svojom smrću i uskrsnućem ispunio Stari savez i uspostavio Novi savez.
U što se danas uzdate? Jeste li se okrenuli od religije (ljudski stvorena pravila, filozofije i samouzdizanje) vjeri samo u Isusa Krista. Vječno spasenje dolazi samo kroz vjeru u Krista samo kroz njegovu milost. Jeste li ušli u odnos s Bogom kroz vjeru u dovršeno Kristovo djelo? Na to nas poziva Novi zavjet. Nećete li danas otvoriti svoje srce Božjoj riječi…
Prije nego što je umro, Isus je utješio svoje apostole ovim riječima: “’Neka se ne uznemiruje vaše srce; vjeruješ u Boga, vjeruj i u Mene. U kući Moga Oca ima mnogo stanova; da nije tako, rekao bih ti. idem da ti pripravim mjesto. I ako odem i pripravim vam mjesto, opet ću doći i primiti vas k sebi; da gdje sam ja, tu budeš i ti. A kamo ja idem ti znaš i put znaš.’ Reče mu Toma: ‘Gospodine, ne znamo kamo ideš, a kako možemo znati put?’ Isus mu reče: ‘Ja sam put , istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.’” (Ivan 14: 1-6)
