Hoćemo li vjerovati Kristu; ili vrijeđati Duha milosti?
Pisac Hebrejima dalje je upozorio, „Jer ako svojevoljno griješimo nakon što smo primili spoznaju istine, više ne preostaje žrtva za grijehe, nego stanovito strašno iščekivanje suda i vatreni gnjev koji će proždrijeti protivnike. Svatko tko je odbacio Mojsijev zakon umire bez milosti na temelju iskaza dva ili tri svjedoka. Što misliš, kolike će se gore kazne smatrati dostojnim onaj tko je Sina Božjega pogazio, krv Saveza kojom je posvećen smatrao običnim i uvrijedio Duha milosti?” (Jevrejima 10: 26-29)
Prema Starom savezu od Židova se zahtijevalo da prinose životinjske žrtve za svoje grijehe. Pisac Poslanice Hebrejima pokušava pokazati Židovima da je Stari zavjet ispunio Krist. Nakon Kristove smrti više nije bilo zahtjeva za žrtvovanje životinja. Uredbe Starog saveza bile su samo 'tipovi' ili obrasci stvarnosti koja će se ostvariti kroz Krista.
Pisac Hebrejima je napisao „Ali Krist je došao kao Veliki svećenik dobrih stvari koje dolaze, s većim i savršenijim šatorom koji nije napravljen rukama, odnosno ne od ovog stvorenja. Ne krvlju koza i teladi, već vlastitom krvlju, jednom je zauvijek ušao u Presveto mjesto, postigavši vječno otkupljenje. " (Jevrejima 9: 11-12) Isus je bio posljednja i potpuna žrtva Starog saveza. Više nije bilo potrebe za žrtvovanjem koza i teladi.
Nadalje učimo iz ovih stihova, „Jer ako krv bikova i jaraca i pepeo junice, škropeći nečiste, posvećuje za čišćenje tijela, koliko će više očistiti krv Krista, koji je po Duhu vječnom prinio samoga sebe neokaljanog Bogu. tvoja savjest iz mrtvih radi da služi Bogu živome?” (Jevrejima 9: 13-14) Također učimo, “Jer zakon, imajući sjenu budućih dobara, a ne samu sliku stvari, nikada ne može s tim istim žrtvama, koje neprestano prinose iz godine u godinu, učiniti savršenima one koji pristupaju.” (Jevrejima 10: 1) Žrtve Starog saveza samo su 'pokrile' grijehe ljudi; nisu ih potpuno uklonili.
Više od 600 godina prije Isusovog rođenja, prorok Jeremija je pisao o Novom savezu, “Evo, dolaze dani, govori Gospodin, kad ću sklopiti novi savez s domom Izraelovim i s domom Judinim – ne prema savezu koji sam sklopio s njihovim očevima u dan kad sam ih uzeo ruku da ih izvede iz zemlje egipatske, Moj savez koji su prekršili, iako sam im bio muž, govori Gospodin. Ali ovo je Savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim nakon onih dana, govori Gospodin: Zakon svoj stavit ću u njihove umove i napisat ću ga na srca njihova; i bit ću njihov Bog, a oni će biti moj narod. Neće više svaki poučavati svoga bližnjega i svaki svoga brata govoreći: 'Upoznaj Gospodina', jer svi će me upoznati, od najmanjega do najvećega, govori Gospodin. Jer ja ću im oprostiti bezakonje i neću se više sjećati njihovih grijeha.” (Jeremija 31: 31-34)
CI Scofield je pisao o Novom savezu, „Novi savez počiva na Kristovoj žrtvi i osigurava vječno blaženstvo, pod Abrahamovim savezom, svih koji vjeruju. Apsolutno je bezuvjetna i, budući da njome nije preuzeta nikakva odgovornost na čovjeka, konačna je i nepovratna.”
Pisac Poslanice Hebrejima u gornjim stihovima upozoravao je Židove da im je rečeno istina o Isusu i da nisu došli sve do spasonosne vjere u Njega. Za njih bi bilo da vjeruju u ono što je Isus učinio za njih u svojoj pomirbenoj smrti ili da se suoče s osudom za svoje grijehe. Mogli su odabrati hoće li biti odjeveni u 'Kristovu pravednost' ili ostati odjeveni u svoja vlastita djela i svoju vlastitu pravednost koja nikada neće biti dovoljna. U izvjesnom smislu, kad bi odbacili Isusa, 'gazili bi' Sina Božjega svojim nogama. Oni bi također smatrali krv Novog saveza (Kristovu krv), uobičajenu stvar, ne poštujući Isusovu žrtvu onakvu kakva je uistinu bila.
I danas nam je tako. Ili se uzdamo u vlastitu pravednost i dobra djela da bismo ugodili Bogu; ili vjerujemo u ono što je Isus učinio za nas. Bog je došao i dao svoj život za nas. Hoćemo li vjerovati Njemu i Njegovoj dobroti i predati Mu svoju volju i svoje živote?