Prebivati u vinovoj lozi ili boraviti u vječnoj vatri ... što ćete odabrati?
Isus je dao svoje učenike i sve nas strašno upozorenje kada je rekao sljedeće - „Ako neko ne prebiva u Meni, izbačen je kao grana i uvenuo je; i sakupe ih i bace u vatru i oni izgore. '" (Ivan 15: 6) Svi smo rođeni pod osudom prvobitnog grijeha Adama i Eve. Rođeni smo s palom ili grešnom prirodom. U sebi, u svojoj paloj ljudskoj prirodi, ne možemo se izvući iz fizičke i duhovne smrtne kazne pod kojom smo. Potrebna nam je vanjska intervencija - iskupljenje. Bog, Svemogući Vječni Duh, ponizno je došao na zemlju, zavio se u ljudsko tijelo i postao jedina vječna otkupnina i žrtva koja nam nudi slobodu od našeg vječnog ropstva. Čitamo na hebrejskom - „Ali vidimo Isusa, koji je stvoren malo niži od anđela, jer je patnja smrti okrunjena slavom i časti da bi on, milošću Božjom, mogao da okusi smrt za sve.“ (Heb. 2:9) Razmislite kakvog Boga volimo i brinemo da bi nas spasio - „Budući da su deca učestvovala od mesa i krvi, i On je to isto delio, da bi putem smrti mogao uništiti onoga koji ima snagu smrti, tj. Vraga, i osloboditi one koji su se zbog straha od smrti celog svog života podložni ropstvu. " (Heb. 2: 14-15)
Pavle je Rimljane naučio vitalnoj istini - „Jer plata greha je smrt, ali dar Božji je večni život u Kristu Isusu, našem Gospodinu.“ (Rom. 6:23) Šta je grijeh? Wycliffeov biblijski rječnik definira na ovaj način - „Grijeh je sve što je suprotno Božjem karakteru. Budući da je Božja slava otkrivenje Njegovog karaktera, grijeh nedostaje slavi ili Božjem karakteru. " (Pfeiffer 1593) Od Rimljanima 3: 23 saznajemo istinsku surovu stvarnost o svima nama - "Jer su svi sagriješili i zaostali za slavom Božjom." Pa kakve sve to veze ima Ivan 15: 6? Zašto je Isus rekao da će oni koji nisu prebivali u njemu biti izbačeni i bačeni u vatru? Isus je nakon svoje smrti i uskrsnuća otkrio apostolu Ivanu slijedeću viziju suda velikog bijelog prijestolja (suda onih koji su odbacili Isusov dar otkupljenja) - „Tada sam vidio veliko bijelo prijestolje i Onoga koji je sjedio na njemu, sa čijeg su lica pobjegli zemlja i nebo. A za njih nije bilo mjesta. I vidio sam mrtve, male i velike, kako stoje pred Bogom, i otvaraju se knjige. Otvorena je još jedna knjiga, a to je Knjiga života. A mrtvi su suđeni po njihovim delima po stvarima zapisanim u knjigama. More je odalo mrtve koji su bili u njemu, a Smrt i hadž predali su mrtve koji su bili u njima. I suđeni su, svaki prema svojim djelima. Tada su Smrt i hadž bačeni u vatreno jezero. Ovo je druga smrt. A svako ko nije zapisan u Knjizi života bačen je u ognjeno jezero. " (Otkrivenje 20: 11-15) Njihovo odbacivanje onoga što je Hristos učinio za njih, ostavlja ih da stoje pred Bogom moleći vlastita djela za njihovo otkupljenje. Nažalost, bez obzira koliko dobro učinili u životu, ako odbiju dar milosti (potpuno plaćanje za potpuno otkupljenje kroz Isusa Hrista), odbacuju svaku nadu u vječni život. Umjesto toga oni biraju drugu smrt ili vječno odvajanje od Boga. Cijelu vječnost će boraviti u "ognjenom jezeru". Isus je govorio o ovoj razdvojenosti kada je rekao samopravednim farisejima, koji su pokušavali da se opravdaju pred Bogom - „Odlazim, a vi ćete Me tražiti i umrijeti u svom grijehu. Kamo ja krenem, ne možete doći ... Vi ste odozdo; Ja sam odozgo. Vi ste od ovog svijeta; Ja nisam s ovog svijeta. Stoga sam vam rekao da ćete umrijeti u svojim grijesima; jer ako ne vjerujete da sam Ja, umrijet ćete u svojim grijesima. '" (John 8: 21-24)
Isus je rekao prije nego što je umro - "Gotovo je." Naše vječno iskupljenje je završeno. Samo to trebamo prihvatiti vjerom u ono što je Isus učinio za nas. Ako ga ne prihvatimo i nastavimo tražiti vlastito spasenje ili umjesto toga slijedimo duhovno smrtonosna učenja Josepha Smitha, Muhammeda ili mnogih drugih lažnih učitelja, možemo po vlastitom izboru odabrati vječnu smrt. Gdje želite provesti svoju vječnost? Danas je dan spasenja, nećete li doći Isusu, predati mu svoj život i živjeti!
RESURSI:
Pfeiffer, Charles F., Howard F. Vos i John Rea, eds. Wycliffe Bible Dictionary. Peabody: Hendrickson, 1998.
