Jeste li otvrdnuli svoje srce ili vjerujete?
Pisac Hebreja smjelo je rekao Hebrejima "Danas, ako ćete čuti Njegov glas, nemojte otvrdnuti svoja srca kao u pobuni." Zatim je nastavio s nekoliko pitanja - „Jer tko se, čuvši, pobunio? Doista, nisu li svi izašli iz Egipta, predvođeni Mojsijem? Sad na koga je bio ljut četrdeset godina? Nije li bilo s onima koji su sagriješili, čija su leševi padali u pustinji? I kome se zakleo da neće ući u Njegov počinak, nego onima koji ga nisu poslušali? " (Hebrejima 3: 15-18) Zatim zaključuje - "Dakle, vidimo da nisu mogli ući zbog nevjere." (Jevrejima 3: 19)
Bog je rekao Mojsiju - “... Sigurno sam vidio ugnjetavanje Moga naroda koji je u Egiptu i čuo sam njihov vapaj zbog svojih zapovjednika, jer znam njihove tuge. Dakle, sišao sam da ih izbavim iz ruke Egipćana i da ih iz te zemlje odvedem u dobru i veliku zemlju, u zemlju koja teče mlijekom i medom ... " (Izlazak 3: 7-8)
Međutim, nakon što su Izraelci bili izbavljeni iz ropstva u Egiptu, počeli su se žaliti. Žalili su se da će ih faraonovi vojnici ubiti; tako je Bog podijelio Crveno more. Nisu znali što će piti; Bog im je osigurao vodu. Mislili su da će umrijeti od gladi; pa je Bog poslao manu da je jedu. Željeli su jesti meso; pa je Bog poslao prepelice.
Bog je rekao Mojsiju u Kadesh Barnei - "Pošaljite ljude da špijuniraju zemlju Kanaan, koju dajem sinovima Izraelovim ..." (Br. 13: 2a) Mojsije je tada rekao muškarcima „... Idite gore na jug, popnite se na planine i pogledajte kakva je zemlja: jesu li ljudi koji u njoj žive snažni ili slabi, malo ili mnogo; je li zemlja u kojoj žive dobra ili loša; jesu li gradovi koje naseljavaju poput logora ili uporišta; je li zemlja bogata ili siromašna; i ima li tamo šuma ili ne. Budite hrabri. I donesite malo plodova zemlje. " (Br. 13: 17-20)
Bila je to plodna zemlja! Kad su došli u dolinu Eshcol, posjekli su granu s jednom grozdom grožđa, koje je bilo toliko veliko da su ga na stupu morala nositi dva čovjeka.
Špijuni su izvijestili Mojsija da su ljudi u zemlji jaki, a gradovi utvrđeni i veliki. Kaleb je Izraelcima predložio da se odmah popnu i zauzmu zemlju, ali ostali su špijuni rekli: 'Nismo u mogućnosti da se protiv naroda, jer su jači od nas.' Rekli su ljudima da je zemlja zemlja 'koja proždire svoje stanovnike', te da su neki od ljudi bili divovi.
U nevjerici, Izraelci su se požalili Mojsiju i Aronu - “Da smo barem umrli u egipatskoj zemlji! Ili da smo barem umrli u ovoj divljini! Zašto nas je Gospodin doveo u ovu zemlju da padnemo od mača, da naše žene i djeca postanu žrtve? Zar ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat? " (Br. 14: 2b-3)
Iskusili su Božju neprekidnu opskrbu nakon što su ih izveli iz egipatskog ropstva, ali nisu vjerovali da ih Bog može sigurno odvesti u Obećanu zemlju.
Kao što Izraelci nisu vjerovali da ih Bog može sigurno odvesti u Obećanu zemlju, i sami sebe vodimo u vječnost bez Boga ako ne vjerujemo da je Isusova žrtva dovoljna da zasluži naše vječno otkupljenje.
Pavao je napisao na Rimljanima - „Braćo, moja srčana želja i molitva Bogu za Izrael je da mogu biti spašeni. Jer im svjedočim da imaju žar za Bogom, ali ne prema znanju. Jer oni koji nisu svjesni Božje pravednosti i nastoje utvrditi vlastitu pravednost, nisu se pokorili Božjoj pravednosti. Jer Krist je kraj zakona radi pravednosti svima koji vjeruju. Jer Mojsije o pravednosti zakona piše: 'Čovjek koji to čini živjet će po njima.' No, pravednost vjere govori na ovaj način: 'Ne govori u svom srcu: Tko će uzaći na nebo?' (to jest, spustiti Krista odozgo) ili: 'Tko će sići u ponor?' (to jest da Krista uskrsnu iz mrtvih). Ali što kaže? Riječ je blizu tebe, u tvojim ustima i u tvom srcu '(to jest, riječ vjere koju mi propovijedamo): da ako svojim ustima ispovijedate Gospodina Isusa i vjerujete u svom srcu da ga je Bog uskrisio iz mrtvih , bit ćete spašeni. Jer srcem se vjeruje u pravednost, a ustima se priznaje spasenje. Jer Pismo kaže: 'Tko vjeruje u njega, neće se postidjeti.' Jer ne postoji razlika između Židova i Grka, jer je isti Gospodin nad svima bogat svima koji ga zazivaju. Jer, "tko zazove ime Gospodnje, spasit će se." (Rimljani 10: 1-13)