…Ali ovaj Čovjek…
Pisac Poslanice Hebrejima nastavlja da razlikuje stari od novog saveza – “Prethodno je rekao: 'Žrtvu i prinos, žrtve paljenice i prinose za grijeh Ti nisi želio, niti im se svidjelo' (koji se prinose po zakonu), onda je rekao: 'Evo došao sam da učinim Tvoje volje, o Bože.' On oduzima prvo da bi mogao uspostaviti drugo. Tom voljom smo posvećeni kroz prinošenje tijela Isusa Krista jednom zauvijek. I svaki sveštenik stoji služeći svakodnevno i prinosi stalno iste žrtve, koje nikada ne mogu ukloniti grijehe. Ali ovaj Čovek, nakon što je zauvek prineo jednu žrtvu za grehe, seo je s desne strane Boga, od tog vremena čekajući da Njegovi neprijatelji postanu podnožje Njegovim nogama. Jer jednom prinosom On je zauvek usavršio one koji se posvećuju.” (Jevrejima 10: 8-14)
Gore navedeni stihovi počinju citiranjem autora poslanice Hebrejima Psalam 40: 6-8 - “Žrtvu i prinose Ti nisi želio; moje uši si otvorio. Žrtvu paljenicu i žrtvu za grijeh Ti nisi zahtijevao. Tada sam rekao: 'Evo dolazim; u svitku knjige piše o meni. Sa zadovoljstvom vršim Tvoju volju, o moj Bože, i Tvoj zakon je u mom srcu.'” Bog je oduzeo stari savez zakona sa njegovim stalnim sistemom žrtvovanja i zamenio ga novim savezom milosti koji je postao delotvoran kroz žrtvu Isus krist. Pavle je podučavao Filipljane – „Neka u vama bude ovaj um koji je bio i u Hristu Isusu, koji, budući da je u obličju Božijem, nije smatrao pljačkom da bude jednak Bogu, nego se učinio bez ugleda, uzevši obličje sluge, i dolaze u obličju ljudi. I budući da se pojavi kao čovjek, ponizio se i postao poslušan do smrti, čak i smrti na križu. "(Phil. 2: 5-8)
Ako verujete u svoju sposobnost da živite u skladu sa religioznim sistemom zakona, razmislite šta je Isus učinio za vas. On je dao svoj život da plati za vaše grijehe. Ne postoji ništa između. Ili vjerujete u zasluge Isusa Krista, ili svoju vlastitu pravednost. Kao pala stvorenja, svi mi ne uspijevamo. Svima nam je potrebna Božja nezaslužena naklonost, samo Njegova milost.
'Po toj volji', po Hristovoj volji, vjernici su 'posvećeni', 'učinjeni svetima' ili odvojeni od grijeha za Boga. Pavle je učio Efežane – „Ovo, dakle, kažem i svjedočim u Gospodu, da više ne hodate kao što hodaju ostali neznabošci, u ispraznosti svog uma, s pomračenim razumom, otuđenim od života Božjeg, zbog neznanje koje je u njima, zbog sljepoće njihovog srca; koji su se, budući da su prošli osjećaj, predali razvratu, da s pohlepom rade svu nečistoću. Ali niste tako naučili Hrista, ako ste ga zaista čuli i poučeni od Njega, kao što je istina u Isusu: da odbacite, u pogledu svog prijašnjeg ponašanja, starca koji se kvari prema varljivim požudama, i da se obnovi u duhu svoga uma, i da se obučeš u novog čovjeka koji je stvoren po Bogu, u istinskoj pravednosti i svetosti.” (Ef. 4: 17-24)
Neprekidne životinjske žrtve koje su prinosili starozavjetni svećenici samo su 'pokrili' grijeh; nisu ga oduzeli. Žrtva koju je Isus prinio za nas ima moć da potpuno otkloni grijeh. Krist sada sjedi s desne strane Boga i zagovara se za nas – „Stoga je i on u stanju da spase do kraja one koji po Njemu dolaze Bogu, jer On uvek živi da bi se za njih zalagao. Jer nam je pristajao takav Prvosveštenik, koji je svet, bezopasan, neokaljan, odvojen od grešnika, i koji je postao viši od nebesa; koji ne treba svakodnevno, kao ti prvosveštenici, da prinosi žrtve, prvo za svoje grijehe, a zatim za grijehe naroda, jer je to učinio jednom za svagda kada je prinio samoga sebe. Jer zakon postavlja za prvosveštenike ljude koji imaju slabosti, a riječ zakletve, koja je došla nakon zakona, postavlja Sina koji je zauvijek savršen.” (Jevreji 7: 25-28)